{"id":1626,"date":"2022-02-23T06:15:08","date_gmt":"2022-02-23T06:15:08","guid":{"rendered":"https:\/\/radioorahovica.hr\/?p=1626"},"modified":"2022-02-23T06:15:10","modified_gmt":"2022-02-23T06:15:10","slug":"posthumna-nagrada-porin-za-zivotno-djelo-akiju-rahimovskom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radioorahovica.hr\/?p=1626","title":{"rendered":"Posthumna nagrada \u2013 Porin za \u017eivotno djelo Akiju Rahimovskom"},"content":{"rendered":"\n

Spletom nesretnih okolnosti, prvi ovogodi\u0161nji Porin za \u017eivotno djelo dodjeljuje se postuhmno, prekasno<\/em><\/strong> i jo\u0161 uvijek pod dojmom i u tuzi \u2013 Akiju Rahimovskom.<\/strong>
 
Postoji zlatno pravilo kod dono\u0161enja ovakvih odluka \u2013 Porin za \u017eivotno djelo \u201dpost mortem\u201d mogu dobiti samo oni koji su ga zaista, neporecivo zaslu\u017eili svojom velikom karijerom, a nisu ga dobili za \u017eivota samo zato \u0161to su jo\u0161 uvijek bili preaktivni, preuspje\u0161ni i premladi. Jednostavno jo\u0161 nije bio njegov red da se popne na pozornicu Porina i da mu se osobno uru\u010di odavno zaslu\u017eena \u017eivotna nagrada.<\/em><\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Aki Rahimovski<\/strong> ro\u0111en je 1955. godine u Ni\u0161u, ubrzo se s obitelji preselio u Skoplje, gdje je poha\u0111ao muzi\u010dku \u0161kolu, odsjek klavir i pjevanje.<\/p>\n\n\n\n

U Skoplju je bio \u010dlan nekoliko sastava, izme\u0111u ostalog grupe Krvna bra\u0107a, zatim grupe Vakum i onda grupe Tor, s kojom je 1975. godine nastupio u Zagrebu na BOOM Festivalu. Tu ga je prvi puta na pozornici vidio Hus.<\/p>\n\n\n\n

Sve ostalo je povijest.

Aki Rahimovski stigao je u Zagreb te, 1975. godine, u vremenima kada pojam \u201drock pjeva\u010d\u201d gotovo da nije uop\u0107e postojao kao kategorija i kada su se ljudi glazbom u pravilu bavili kao hobijem ili dopunskim zanimanjem. U tom \u010dasu, s tek navr\u0161enih 19 godina, postao je prvi profesionalni rock pjeva\u010d, izmje\u0161ten iz komoditeta vlastitog grada i vlastite obitelji, svojevrsni \u201dgastarbajter\u201d, egzistencijalno ovisan o tome ho\u0107e li svojim talentom, trudom i znanjem postati dovoljno uspje\u0161an kako bi u toj novoj sredini i novom gradu sna\u0161ao, uspio opstati i pre\u017eivjeti.

Stigao je na zagreba\u010dki kolodvor s jednim koferom, jednim toplim i pomalo hrapavim glasom i jednim oceanom emocija, volje i energije. Muzikalan kakav je bio, usvojio je i zagreba\u010dki govor kao da je tu ro\u0111en, a u grad se nije samo uklopio, nego je u\u0161ao u uzak krug onih koji ga predstavljaju.<\/p>\n\n\n\n

Gotovo pola stolje\u0107a kasnije nagra\u0111ujemo ga Porinom za \u017eivotno djelo, za neizmjeran doprinos hrvatskoj glazbi i hrvatskoj kulturi.

Njegov \u017eivotni put bio bi odli\u010dan scenarij za jedan holivudski film u kojem glavni junak kre\u0107e od nule i na kraju u\u0111e u legendu. Bilo bi u tom filmu i uspona i padova, i suza i smijeha, i neuspjeha i euforije – svih onih emocija kroz koje pro\u0111e \u010dovjek spreman da povjeruje svojim instinktima, preuzme rizik i upusti se u \u017eivotnu avanturu. Taj bi film naravno zavr\u0161io \u201dhappy endom\u201d, jer glavni junak na kraju ostvari sve svoje snove, ali bi spretni holivudski re\u017eiser natjerao publiku i da se raspla\u010de, jer se istovremeno s tim junakom moramo zauvijek oprostiti.

U ovoj kratkoj zabilje\u017ebi o Akijevom \u017eivotu i karijeri te\u0161ko je nabrojati sve Valjkove pjesme koje je Aki otpjevao, a koje su ostavile neizbrisivi trag u na\u0161im \u017eivotima i u povijesti hrvatske glazbe. Od Lutke za bal<\/em> do Za malo nje\u017enosti<\/em>, od Stranice dnevnika<\/em> do Molitve<\/em>, pa Jesen u meni<\/em>, Vrijeme ljubavi<\/em>, Do\u0111i<\/em>, Nemirno more<\/em>, A gdje je ljubav<\/em>, Zastave<\/em>, Sve jo\u0161 miri\u0161e na nju<\/em>, Ljubavna<\/em>\u2026 pa do Ponovo<\/em>, zadnje pjesme koju je Aki snimio u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

Svatko od nas na spomen Akija ili Parnog valjka slo\u017eit \u0107e u glavi vlastitu top listu pjesama uz koje smo se zaljubljivali, \u017eenili se i rastajali, pjevali ih na tulumima i zabavama, skakali na koncertima.

Akijev je glas jedan od svega nekoliko onih koji su zaista \u010dinili neizbrisivi \u201dsoundtrack\u201d na\u0161ih \u017eivota. Generacije i generacije odrasle su, a neke i ostarjele uz pjesme, albume i hitove koje je napisao Hus, odsvirao Parni valjak, a otpjevao Aki.<\/p>\n\n\n\n

Osim \u0161to je bio veliki pjeva\u010d, legendarna je njegova scenska energija. Aki je nedvojbeno bio najve\u0107i \u201dfrontman\u201d ikada vi\u0111en na ovim prostorima, a malo je takvih i u svjetskim razmjerima.

Tisu\u0107e odr\u017eanih koncerata, od manjih klubova pa do najve\u0107ih dvorana, u kojima je Parni valjak postavljao i stalno podizao standarde koncertne produkcije, a na kojima je Aki svaki put ostavljao \u201dkrv, znoj i suze\u201d i ponajvi\u0161e svoje veliko srce, sve se to u stvari pretvorilo u jednu veliku, neprekidnu, \u017eivotnu turneju, zapo\u010detu sredinom sedamdesetih, a naprasno zaklju\u010denu nedavno, pred kraj 2021. godine, posljednjim koncertom na kojem je Aki rekao publici \u201eLaku no\u0107, volimo vas\u201c.

Spletom nesretnih okolnosti, ovaj se Porin dodjeljuje prekasno, no postoji zlatno pravilo kod dono\u0161enja ovakvih odluka – Porin za \u017eivotno djelo \u201dpost mortem\u201d mogu dobiti samo oni koji su ga zaista, neporecivo zaslu\u017eili svojom velikom karijerom, a nisu ga dobili za \u017eivota samo zato \u0161to su jo\u0161 uvijek bili preaktivni, preuspje\u0161ni i premladi. I tako \u0107emo svi zauvijek pamtiti ovogodi\u0161njeg dobitnika Porina za \u017eivotno djelo Akija Rahimovskog – kao preaktivnog, preuspje\u0161nog i premladog.<\/p>\n\n\n\n

Jednostavno jo\u0161 nije bio njegov red da se popne na pozornicu Porina\u00a0i da mu se osobno uru\u010di odavno zaslu\u017eena \u017eivotna nagrada. <\/p>\n\n\n\n

Foto: Sa\u0161a Huzjak<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Spletom nesretnih okolnosti, prvi ovogodi\u0161nji Porin za \u017eivotno djelo dodjeljuje se postuhmno, prekasno i jo\u0161 uvijek pod dojmom i<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1627,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-1626","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-glazba"],"featured_image_urls":{"full":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",800,534,false],"thumbnail":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed-300x200.jpg",300,200,true],"medium_large":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed-768x513.jpg",640,428,true],"large":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",640,427,false],"1536x1536":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",800,534,false],"2048x2048":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",800,534,false],"morenews-featured":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",800,534,false],"morenews-large":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",800,534,false],"morenews-medium":["https:\/\/radioorahovica.hr\/wp-content\/uploads\/2022\/02\/unnamed.jpg",590,394,false]},"author_info":{"display_name":"Toni Patko\u0161","author_link":"https:\/\/radioorahovica.hr\/?author=3"},"category_info":"Glazba<\/a>","tag_info":"Glazba","comment_count":"0","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1626","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1626"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1626\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1627"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1626"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1626"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radioorahovica.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1626"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}