Naš grad Orahovica danas slavi 795. rođendan.
Orahovica se u povijesti prvi puta spominje u ispravi kralja Andrije II iz 1228. godine kojom se određuju međe između posjeda porodice Teten iz Ozyaga (Osuvak) i posjeda plemenite porodice orahovičke iz Orahovice. U ispravi se navodi da su posjedi povezani veoma dobrim tvrdim cestama. U srednjovjekovnim pismenim izvorima Orahovica se spominje i to kao grad (oppidum), posjed (possesio) i područje (territorium).
Grad Orahovica sredinom XIV. stoljeća spominje se kao kraljevski posjed. Kralj Ludovik 1357., u zamjenu za grad Zrin, daje Orahovicu Nikoli Kontu i sinu njegova brata Jakobu Leukusu (Totu). Nakon te zamjene Orahovica postaje moćan zidani grad uz zemljišni posjed koji se ubrzano razvija.
Slava staroga grada Orahovice, zapravo utvrđenoga grada Ružice trajala je više nego sam grad, te i Marija Terezija spominje važnost grada i u XIII. stoljeću, za provale Tatara, 1241.
Poslije 1420. godine Orahovicu dobiva u nasljedstvo moćna hrvatska plemićka porodica Gorjanski iz Gorjana. Kao gospodar Orahovice isticao se Nikola II. Ova porodica je znatno unaprijedila i osnažila gospodarski i kulturni život u Orahovici, kada je dograđeno nekoliko tvrđavskih objekata. Nakon smrti posljednjeg muškog nasljadnika u porodici Gorjanskih, u posjed Orahovice ulazi oko 1470. Lovro Ilocki. Poslije smrti Lovre Ilockog, 1522. grad Orahovica dolazi u posjed Ladislava Morea de Cula koji je bio posljednji gospodar Orahovice prije dolaska Turaka u ove krajeve. U lipnju 1543. godine grad, posjed i teritorij Orahovice su zauzeli Turci. Njihova vlast trajala je 144 godine, do 1687.
Poslije oslobađanja od Turaka Orahovica s cijelim orahovičkim posjedom postaje 1704. godine vlasništvom Carske komore. Orahovica je nakon toga promijenila nekoliko vlasnika, a 1733. godine grofovi Pejačevićevi Orahovicu prodaju pridošlom bogatašu iz Makedonije Demetru Mihaloviću, čija je porodica orahovički posjed zadržala sve do kraja XIX. stoljeća. Posljednji ugledni član ove loze Antun Mihalović bio je hrvatski ban u razdoblju od 1917 do 1918.
Povijest Orahovice kao zemljišnog posjeda najuže je povezana s gradom Ružicom. Danas od srednjovjekovne gradine Ružica postoje samo razvaline koje su evidentirane kao spomenik nulte kategorije. Grad se nalazi na jednom od obronaka Papuka, na nadmorskoj visini od 337 metara, južno od Orahovice.
Povijesni izvori o prošlosti Orahovice podudaraju se s prošlošću grada Ružice. 1357. godine spominje se kao kraljevski posjed. Grad Ružica je najveći i najbolje očuvani srednjovjekovni grad u sjevernoj Hrvatskoj. Danas se poduzimaju zaštitne mjere za očuvanje i oživljavanje ovog spomenika hrvatske povijesne baštine.
U ranom srednjem vijeku 1334. godine na orahovičkom području postojala je župa sa sjedištem u Orahovici. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka župa u Orahovici se spominje u kanonskoj vizitaciji zagrebačkog kanonika i opata Juraja Dumbovića 1730. Duhovnu pastvu u orahovičkom kraju vodili su franjevci u Našicama.
Do 1756. postojala je u Orahovici drvena crkva Sv. Križa. Današnja crkva Našašća Sv. Križa u Orahovici sagrađena je 1756. i zauzima dominantno mjesto u središtu Orahovice.
Duhovna jurisdikcija franjevaca iz Našica prestaje 1754. kada je obnovljena župa u Orahovici. Pod orahovičku župu pripalo je pet mjesta: Orahovica, Zdenci, Feričanci, Bokšić i Šaptinovci. Svečanu posvjetu crkve Našašca Sv. Križa u Orahovici obavio je 1800. zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac.
Nakon izgradnje župne crkve Našašća Sv. Križa u Orahovici sagrađene su područne-filijalne crkve i to: u Zdencima crkva Sv. Mihovila 1835., na groblju u Orahovici kapelica Sv. Roka 1852., u Dolcima crkva Sv. Martina 1884. godine i u Novoj Jošavi crkva Sv. Terezije 1937.
