Više je od 14 razloga zašto posjetiti Orahovicu i pogledati njene ljepote gdje se osim prekrasnih parkova u tom netaknutom prirodom okruženom gradiću nalaze i mnoge poznate i manje poznate, prirodne i kulturne znamenitosti.
Lokomotiva 80 – 81
Nakon što su parne lokomotive završile u ropotarnicama željezničke povijesti, kako svjetske tako i hrvatske, skupa s uskotračnim prugama, mini vagonima i mini lokomotivama, negdje se ipak taj dio prošlosti pokušao i uspio sačuvati od zaborava.
Svoj povijesni željeznički artefakt ima i Orahovica. Oznaka 80-81 broj je, serija i ime Kraussove lokomotive uskotračnog vlaka izrađene u Munchenu 1939. godine. To je jedinstveni primjerak lokomotive u svijetu, a riječ je o takozvanoj „ahcigerki“, lokomotivi serijskog broja 80-81, koji, bar onaj 80, pročitan na njemačkom znači ahcig, pa zato i „domaći“ naziv „ahcigerka“. Bila je to parna lokomotiva koja je vukla teretne vagone Gutmannovom željeznicom, a koji su prevozili građevinski materijal iz tvrtke Radlovac.
Iako je taj vlak bio ponajviše teretni, imao je funkciju tzv. putničkog, jer je često prevozio i radnike od orahovačkog željezničkog kolodvora do spomenute tvornice. Lokomotiva je dvadeset tonska strojna masa, sa šest osovinskim pogonom, razvijala je brzinu i do trideset kilometara na sat.
Ovo je jedinstvena i posebna lokomotiva, jer ima radni pogon na šest osovina. Stručnjaci govore da navodno postoji još samo jedna ovakva lokomotiva negdje u Sjedinjenim Američkim Državama, no ova orahovačka je tu, stoji i čuva i svoj grad i njegovu povijest.
Poslije Drugog svjetskog rata nabavljena je i najjača lokomotiva serije 80-81 za potrebe manevriranja i prijevoza tovarenih vlakova kamenom iz kamenoloma Radlovac.
U vrijeme Austro-Ugarske željezničari su imali uniforme i činove po uzoru na vojsku, polazak vlaka se objavljivao trubom-rogom, putnici su se grijali zagrijanim opekama koje su mogli mijenjati (hladne za tople) u pojedinim kolodvorima, red vožnje je održavao strojovođa podešavajući brzinu ‘od oka’, prateći tijekom vožnje brzinu promicanja telefonskih stupova (bandera), pa ako bi kasnio povećao bi, a ako vidi da dolazi ranije, smanjio bi brzinu vlaka. Zanimljive su i priče da su se u nekim selima karte kupovale za kokošja jaja koja su „pretvarana“ u novac i tako se namirivala blagajna.
Orahovčani lokomotivu od milja nazivaju „Ćiro“ mada je Čiro druga lokomotiva koja je prevozila putnike i završila je negdje u Belišću.
