Sedam zakona koji se odnose na rad i funkcioniranje dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, kao i visokoobrazovnih ustanova izmijenit će se u ovoj godini – pa se bez sumnje može reći kako će obrazovna vertikala u 2022. godini doživjeti znatnije promjene. I neće izmjene zakona utjecati samo na odgajatelje, učitelje, profesore i nastavnike, bit će promjena kako i za vrtićance tako i za učenike, studente, ali i odrasle u sustavu obrazovanja jer je za ovu godinu predviđena i izmjena Zakona o obrazovanju odraslih, donosi Večernji.hr
Od navedenih zakona koji se planiraju mijenjati najvažnije izmjene očekuju se u tri zakona – Zakonu o predškolskom odgoju, potpuno novom Zakonu o odgoju i obrazovanju kao i konačnoj izmjeni Zakona o znanstvenoj djelatnosti kao najvažnijoj izmjeni što se visokog obrazovanja tiče. Među značajnim promjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti jest uvođenje modela financiranja kroz cjelovite programske ugovore po kojima će sada ustanove dobivati novac. Naime, kako poručuju u Ministarstvu obrazovanja, novi model financiranja kroz primjenu cjelovitih programskih ugovora unaprijedit će nadzor i praćenje namjenskog i svrsishodnog trošenja financijskih sredstava na javnim sveučilištima.
- Novi zakon stvorit će okvir za podizanje kvalitete studijskih programa kako bi studenti ostvarili svoje pravo na kvalitetno visoko obrazovanje. Sveučilišta će morati pojedinačno i u međusobnom dijalogu kritički valorizirati postojeće studijske programe – pojasnili su u Ministarstvu naglašavajući kako će se novim zakonom osim jasnog financiranje po kojem će se tražiti i jasno definirani uspjesi definirati i uvjeti i način za napredovanja, izbore na više radno mjesto i u konačnici pravo na višu plaću na visokoobrazovnim ustanovama. Uz spomenuti, u sustavu visokog obrazovanja mijenjat će se i Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kao i Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju.
U potpuno novom Zakonu o odgoju i obrazovanju koji je od 2008. do 2020. godine mijenjan 13 puta, barem prema najavama, trebalo bi se prepoznavati i njegovati posebne potrebe učenika i jačati izvrsnost i osjetljivost prema specifičnim potrebama svakog učenika, a bit će ugrađen model cjelodnevne nastave. To ne znači da će se cjelodnevna nastava početi primjenjivati odmah – štoviše predviđena je za 2025. godinu, ali predviđa boravak djeteta u školi od jutarnjih do kasnih popodnevnih sati – najdulje 17 sati. U cjelodnevnoj nastavi tako će učenici dobiti više vremena za svladavanje gradiva, ponavljanje i učenje, rješavanje domaćih zadaća u školi. Odmori će biti dulji, a učenicima će se morati osigurati i kvalitetni topli obroci. Učenici će tako dobiti priliku i za veću izbornost novih predmeta koji ih zanimaju i kojima se žele posvetiti.
Tim će se novim zakonom ujedno definirati nove uloge ravnatelja škola, konačno definirati rad s darovitim i učenicima s teškoćama u razvoju i propisati i uvođenje standardiziranog vanjskog vrednovanja i samovrednovanja škola. To se, uostalom, i počinje primjenjivati ove godine uvođenjem nacionalnih ispita, doduše tek u izabranim školama. Novim će se zakonom ujedno morati povećati učinkovitost osnivača kada su u pitanju školske ustanove, kao i učinkovitost uloge školskih odbora.
Ove se godine mijenja i Zakon o strukovnom obrazovanju pa se prvi put uvodi zakonska obveza planiranja upisa učenika u strukovne programe u skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja. Štoviše, prvi se put propisuje mogućnost dodjeljivanja poticaja u obliku stipendija za uključivanje učenika u relevantne i tržišno opravdane kurikulume. U tome se segmentu propisuje i tko može biti mentor kod poslodavca kod kojeg učenici idu na praksu, koje su mu obveze u radu s učenicima i koje uvjete mora ispunjavati – od razine obrazovanja do radnog iskustva. Uvodi se i obveza poslodavcima da mentori koji rade s učenicima moraju imati položen ispit kojim se dokazuju osnovna znanja o poučavanju učenika. Time Hrvatska konačno kreće prema dualnom obrazovnom sustavu.
Što se vrtića tiče, ključne izmjene su da predškola konačno i u praksi postaje obvezna. Naime, jedinice lokalne samouprave koje na svom području nemaju organiziran predškolski odgoj i obrazovanje, bit će dužne organizirati, ili u jedinici ili u suorganizaciji sa susjednim jedinicama lokalne samouprave, za svako dijete obveznu predškolu. Ona može trajati i dulje od dosadašnjih godinu dana. Ujedno se novim izmjenama dopunjuju kriteriji za ostvarivanje prednosti pri upisu u dječji vrtić tako da prednost imaju i djeca jednog, a ne oba zaposlena roditelja kao i djeca osoba s invaliditetom. (vecernji.hr)
