Od samog dolaska žena i djece iz ratne Ukrajine prije gotovo mjesec dana na Višnjicu, svoju pomoć i veliko srce svakodnevno pokazuju mnogi ljudi koji bi im željeli pomoći na različite načine i barem malo olakšati privikavanje na novi, privremeni život u Hrvatskoj.
Jedne od prvih koje su ponudile svoju pomoć u vidu različitih kreativnih sportskih, glazbenih i likovnih radionica su volonterke različitih zanimanja, ali s istom željom. Pomoći djeci i njihovim mamama, bakama, tetama kako bi bar na trenutak zaboravili ratne slike koje im, na žalost, i dalje svakodnevno stižu iz domovine i njihovih rodnih gradova i sela.
Tako su proteklih dana na Višnjici Ana, Beta, Dragana, Eva, Ines, Iva, dvije Ivane, Klaudija, Lareta, Lara, Magdalena, Maja, Marija, Marinela, Marlies, dvije Martine, Mateja, Mirjana, Natalija, Nikolina, Renata, Silvija, Tamara, Tereza, Valentina, Vlatka i još mnoge druge nekoliko puta tjedno dolazile, i dolazit će dok god je potreba i volja za radionicama, i stvarale uspomene koje će zasigurno našim ukrajinskim privremenim sugrađanima ostati samo u lijepom sjećanju.
Nije na odmet reći da uz svoje slobodno vrijeme koje su volonterke odvojile za ove hvale vrijedne radionice, same financiraju ne samo dolazak, već i potrebne materijale i opremu za radionice.
