U prostoru Ložione u Orahovici održana je uvodna konferencija kojom je službeno započela provedba projekta „Odmori se, imaš podršku“. Riječ je o novoj socijalnoj usluzi namijenjenoj roditeljima njegovateljima i njegovateljima osoba s invaliditetom. Projekt je prijavljen u sklopu poziva Inovativne socijalne usluge – odmor od skrbi (pilot projekt) Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje je posredničko tijelo razine 1, dok je posredničko tijelo razine 2 Hrvatski zavod za zapošljavanje – Ured za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije.
Projekt provodi Udruga osoba s intelektualnim teškoćama „Jaglac“ iz Orahovice, u partnerstvu s Udrugom Veličanka iz Velike i Centrom za unapređenje života NITEO iz Slavonskog Broda.
Voditeljica projekta Marija Šimatović Vulić uvodno je predstavila projektne ciljeve i partnere: “Projekt ‘Odmori se, imaš podršku’ provodi se u sklopu poziva ‘Inovativne socijalne usluge – odmor od skrbi’, a financiran je iz Europskog socijalnog fonda plus, u ukupnoj vrijednosti 133.316,54 eura. Nositelj projekta je Udruga Jaglac, dok su partneri Centar za unapređenje života NITEO iz Slavonskog Broda i Udruga Veličanka iz Velike. Ova usluga osmišljena je kao pilot-model koji se nadamo implementirati trajno.”
Verica Kruljac, voditeljica stručnog tima Jaglaca na ovom projektu, osvrnula se na važnost usluge i konkretne potrebe ciljne skupine: “Projekt je usmjeren prema roditeljima-njegovateljima i njegovateljima osoba s invaliditetom, a posebno djece s teškoćama u razvoju. U našim županijama dostupnost socijalnih usluga je izuzetno ograničena, stoga je ova usluga predaha iznimno važna.” Prema podacima iznesenima na konferenciji, u Virovitičko-podravskoj županiji živi više od 13.000 osoba s invaliditetom, što čini čak 19 % ukupnog stanovništva. Slična je situacija i u Požeško-slavonskoj (20 %) i Brodsko-posavskoj županiji (16 %).
“Obitelji koje skrbe o članovima s invaliditetom suočene su s brojnim izazovima. Često su izolirane, iscrpljene i zanemaruju vlastite potrebe. Usluga predaha pomaže im očuvati mentalno zdravlje i kvalitetu života,” naglasila je Kruljac.
Projekt traje 15 mjeseci, a uključuje pružanje usluge predaha za ukupno 27 korisnika – po devet iz svake županije. Uslugu će pružati devet obiteljskih asistenata, uz podršku stručnog tima koji čine dvije edukacijske rehabilitatorice i psihologinja. Za razliku od postojećeg modela osobne asistencije, gdje jedan asistent skrbi isključivo o jednoj odrasloj osobi, u ovom se projektu predviđa mogućnost da jedan obiteljski asistent pruži podršku više korisnika, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju.
“Usluga će se provoditi radnim danima, u domu korisnika ili u prostorima udruga, a obuhvaća individualnu skrb, aktivnosti i emocionalnu podršku. Kroz planirane radionice i savjetovanja želimo osnažiti i korisnike i njihove obitelji,” dodaje Kruljac. Trajanje i opseg usluge prilagođavat će se individualnim potrebama korisnika – od nekoliko sati dnevno do više dana tjedno – a cilj je omogućiti njenu dostupnost i u izvanrednim situacijama, kada je obitelji najpotrebnija. Projekt je službeno započeo 16. travnja 2025., a asistenti će s radom krenuti početkom srpnja. Svaki korisnik imat će individualni plan podrške, temeljen na stvarnim potrebama obitelji. Na kraju projekta planira se opsežna evaluacija putem upitnika kako bi se prikupile povratne informacije i procijenio stvarni učinak usluge. “Naša je želja da ova usluga ne ostane samo pilot projekt, nego da se uvede kao trajni oblik podrške roditeljima-njegovateljima, čime bi se spriječilo njihovo sagorijevanje i omogućio kvalitetniji život i njima i njihovim zavisnim članovima,” zaključuje Verica Kruljac.
Na početnoj konferenciji projekta „Odmori se, imaš podršku“ govorile su i predstavnice organizacija koje sudjeluju kao partneri u provedbi: Andreja Gašpar Čičak, ravnateljica Centra za unapređenje života NITEO iz Slavonskog Broda, te Magdalena Brižić Sertić, tajnica Udruge Veličanka iz Velike.
Andreja Gašpar Čičak naglasila je da Centar NITEO ima višegodišnje iskustvo u radu s djecom i odraslima s teškoćama u razvoju, kao i s njihovim obiteljima. „Naš centar pruža edukacijsku, rehabilitacijsku i psihološku podršku kroz rad stručnog tima koji uključuje psihologe, logopede, edukacijske rehabilitatore i druge stručnjake. Kroz ovaj projekt želimo roditeljima-njegovateljima omogućiti predah, znajući da su njihova djeca u sigurnim rukama obiteljskih asistenata koji će imati našu stručnu podršku“, istaknula je Gašpar Čičak. Dodala je kako projekt predstavlja značajan iskorak prema boljoj organizaciji podrške obiteljima u kojima postoji 24-satna potreba za njegom. „Ova suradnja za nas znači i jačanje kapaciteta, ali i stvaranje kvalitetne mreže podrške. Nadamo se da će projekt zaživjeti dugoročno, a voljeli bismo da se u budućnosti proširi i na zaposlene roditelje djece s teškoćama u razvoju, koji također trebaju ovakvu vrstu pomoći“, zaključila je.
Magdalena Brižić Sertić, u ime Udruge Veličanka, istaknula je da je partnerstvo u ovom projektu prilika za proširenje djelovanja udruge u novom smjeru. „Iako već godinama provodimo projekte socijalnih usluga poput ‘Zaželi’ i pomoći u kući, kroz ovaj projekt prvi put ćemo pružati podršku i obiteljima djece s teškoćama i osobama s invaliditetom. Prepoznali smo jasnu potrebu u lokalnoj zajednici, i ovaj projekt vidimo kao početak uvođenja novih, prijeko potrebnih socijalnih usluga“, kazala je. Naglasila je kako će u sklopu projekta zaposliti tri obiteljska asistenta te time dodatno osnažiti već postojeći tim udruge koji broji 48 zaposlenih. „Vjerujemo da će se pokazati koliko je ova usluga važna, baš kao što se dogodilo i s projektom ‘Zaželi’ – isprva su korisnici bili nesigurni, a danas je interes ogroman. Sličan razvoj očekujemo i ovdje. Naša je želja da projekt preraste u trajnu podršku, dostupnu što većem broju obitelji“, poručila je Brižić Sertić.
Posebno emotivan trenutak početne konferencije bio je kada su majke djece s teškoćama otvoreno i hrabro podijelile svoja iskustva – svakodnevne izazove, neizvjesnosti, ali i razloge zbog kojih u ovom projektu vide tračak olakšanja i nade.
Darinka Šteger iz Duge Međe, majka 28-godišnje Ane, iskreno je govorila o složenosti brige za svoju kćer: „Iskreno, isprva sam bila protiv ove usluge jer se nisam osjećala umorno. Ali kad bolje razmislim – briga ne prestaje, mi smo stalno zajedno, i kod kuće i u udruzi. Ana ne može samostalno brinuti o sebi, ima ozbiljne zdravstvene poteškoće. Ipak, naučili smo se prilagođavati. Zna kada joj nije dobro, ali sve ide sporo i uz puno truda.“ Dodala je kako joj posebnu teškoću predstavlja to što ne vozi, pa je često ograničena u mogućnosti traženja pomoći: „Bilo bi lijepo kad bi netko, neovisno o meni i o Jaglacu, mogao s njom otići negdje, barem na sat vremena. Samo da znam da je u sigurnim rukama.“
Kao i mnogi roditelji u sličnoj situaciji, i Darinka ističe da joj je teško prepustiti brigu drugome: „Roditeljima je to jako teško. Godinama su sami u tome i misao da će netko drugi preuzeti brigu, pa makar na sat vremena, izaziva strah. Ali s vremenom – možda ćemo moći. Možda ćemo i mi naučiti odvojiti se.“
Svoju osobnu perspektivu dodala je i Đurđa Šimatović, predsjednica Udruge „Jaglac“ i majka osobe s invaliditetom, koja je iz vlastitog iskustva istaknula koliko je važno prepoznati trenutak kada se roditelj treba početi postupno odvajati od svog djeteta: „Znam da je teško, pogotovo kad godinama brinete sami. Ali i odmor od skrbi je nužan, koliko god ga bilo teško priznati. Neki roditelji, poput Darinke, možda si ni ne dopuštaju reći da su umorni – ali sigurno jesu.“
Podijelila je i vlastiti primjer: „Moj sin Josip ide u boravak, ima osobnu asistenticu i živi u dvočlanoj obitelji sa mnom. Prije nekoliko mjeseci bila sam u Zagrebu četiri dana, a on je ostao kod kuće – i bio je sretan. Njegov brat je bio u blizini, a asistentica ga je preuzela za vikend. Bilo mu je lijepo, bio je samostalan. I zato mislim da to odvajanje mora jednom početi. Ana ima dovoljno godina – doći će i njezin trenutak.“
Emotivno i iskreno iskustvo podijelila je i Verica Bogdanić, majka 11-godišnjeg Marka: „Meni se projekt odmah svidio. Kad sam sinu rekla da će dobiti asistenta, prvo što je pitao bilo je hoće li biti muško ili žensko. Ali pristao je. Važno mi je da se socijalizira, da ima nekoga osim mene. Obišli smo sve – muzeje, koncerte, izlete. Ali i nama roditeljima treba prostor da predahnemo.“ Verica je istaknula da Marko voli društvo i glazbu, ali ima i svoje specifičnosti – epilepsiju, teškoće u učenju i snažne emotivne reakcije. Ipak, vjeruje da će ovakva usluga donijeti veliko olakšanje. „Oni imaju taj svoj unutarnji radar – kliknu ili ne kliknu s osobom. Ako se taj klik dogodi, sve može funkcionirati.“
U razgovoru su se složile kako im najviše znači sigurnost – da znaju da će njihovo dijete biti s nekim tko ga razumije, poštuje njegove granice i posebnosti. Projektom se, istaknule su, ne rješava samo roditeljski umor, nego se pruža i nova prilika za osamostaljivanje djece i jačanje njihovih potencijala. „Ne radi se o tome da se mi želimo maknuti od svoje djece“, rekla je Darinka. „Radi se o tome da i njima treba netko tko će ih vidjeti drugačije. A i nama, mamama, treba netko tko će reći: ‘Sad si ti na redu.’“
Svim prisutnima obratila se i Sonja Gluvaković Gotler, predstavnica Grada Orahovice, koja je sudjelovala na konferenciji u ime gradske uprave i gradonačelnika:
„Pozdravljam vas sve u ime gradonačelnika, gradske uprave i svoje osobno. Moram priznati, ovo je moj prvi dublji susret s ovakvim temama i ostala sam dirnuta. Gledajući vas, shvatila sam koliko povjerenja je potrebno da roditelj preda brigu o svom djetetu nekom drugom – i koliko je to teško. Ali upravo zato je ovaj projekt važan.“ Dodala je da u roditeljskoj brizi često nedostaje prostora za priznanje vlastitog umora: „Nama majkama kao da je urođeno da uvijek mislimo da je naša briga najbolja. Ali nekad je to samo briga, bez predaha. Tko god se sjetio ove ideje – svaka mu čast. Mamama i tatama pripada predah, i to nije sebičnost, nego potreba. I ne radi se tu samo o roditeljima – to je važno i za dijete. Jer ako roditelj sagori, tko će dalje moći brinuti?“ Zaključila je riječima ohrabrenja i podrške: „Nadam se da ovo neće ostati samo pilot projekt, već da će postati trajna i dostupna usluga. Jer svi znamo – najteže je pustiti dijete u svijet, ali nekad je upravo to ono što i njima i nama treba.“
