Na današnji dan, 26. kolovoza 1991., tada osamnaestogodišnja Blaženka Nađ iz Kraskovića započela je svoju kalvariju, koja je ostala zapamćena kao jedno od najpotresnijih svjedočanstava Domovinskog rata na našem području.
Toga dana u njihovu kuću upala su dvojica naoružanih srpskih pobunjenika. Nakon što su je vezali i izveli iz dvorišta, Blaženku su odveli u logor Lager Sekulinci – prvi logor pobunjenih Srba na području bivše općine Orahovica i Podravska Slatina. Ondje je provela 38 dana pakla, tijekom kojih je bila izložena poniženjima, zlostavljanjima i torturi. U logoru je doznala i vijest o ubojstvu svoga oca Ivana Nađa.
U listopadu 1991. vraćena je u okupirano selo, gdje je zajedno s majkom bila u svojevrsnom kućnom pritvoru do 7. studenoga, kada je napokon razmijenjena i vraćena na slobodu. „Na razmjeni me dočekao brat Martin. Bilo je tu i suza i emocija. Danas, kad se osvrnem, mogu jedino zahvaliti dragom Bogu što mi je glava ostala na ramenima, a ostalo – kako bude“, prisjetila se Blaženka.
U spomen na te teške dane Domovinskog rata, prisjećamo se i ranijeg napada na hrvatsku policijsku patrolu u kojem je život izgubio Stjepan Mlakar, dok je teško ranjeni Franjo Sterle preživio zahvaljujući hrabrosti medicinske sestre Zdenke Jurenac i vozača hitne pomoći Željka Zaklana.
Na komemoraciji posvećenoj Stjepanu Mlakaru, nakon 34 godine, nastala je zajednička fotografija Blaženke Nađ, Franje Sterlea, Zdenke Jurenac i Željka Zaklana – snažna poruka i svjedočanstvo patnje, preživljavanja, hrabrosti i zajedništva koje povezuje žrtve i heroje našega kraja iz Domovinskog rata.
(Izvor: Općina Čačinci)
