Dana 17. listopada 2025. po četrnaesti put proveden je projekt „Papuk 91 – škola u prirodi“, koji je, kao i svake godine, organizirala Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a VPŽ, u suradnji sa Srednjom školom „Stjepan Ivšić“ iz Orahovice.
Pedesetak učenika, zajedno s logističkom pratnjom, svoje je putovanje započelo u Orahovici. Prva postaja bio je Geopark Rupnica pokraj Voćina. Druga postaja bila je kapela Male Gospe u selu Kusonje, gdje je učenike dočekao general Miroslav Vacek te im održao kratak sat povijesti o događajima koji su se odvijali tijekom Domovinskog rata u Pakracu.
Sljedeća postaja bio je Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu, gdje je voditelj muzeja učenike upoznao s poviješću Pakraca, vojnom opremom korištenom tijekom Domovinskog rata te raznom tehnikom, naoružanjem i vozilima. Između ostalog, učenici su mogli vidjeti i transportere korištene u borbenim akcijama.
U Hrvatskom domu prikazan je film Broj 55, koji govori o tragičnoj sudbini dvadesetorice hrvatskih branitelja koji su 8. rujna 1991. upali u zasjedu u selu Kusonje. Naime, selo Kusonje bilo je te krvave 1991. godine četničko uporište lokalnih zapadnoslavonskih Srba, odakle su već ranije stizale prijetnje i napadi na nenaoružano hrvatsko stanovništvo Pakraca i okolice. Iz Kusonja i Bučja dolazili su neprestani napadi, zasjede i otmice Hrvata, kao i većina planova za napad na Pakrac – zamišljeno središte priželjkivane srpske države u zapadnoj Slavoniji.
Hrvatski gardisti imali su zadatak izviđanja stanja na bojišnici pa su improviziranim oklopnim transporterom krenuli u izviđanje, među ostalim i prema Kusonjama. U jutro 8. rujna 1991. godine stigli su u selo. Na barikadi pobunjenih Srba nije bilo nikoga, pa je transporter oprezno nastavio dalje. U opustjelom selu sve je bilo tiho, a onda je odjednom započela rafalna paljba. Dok se iznenađeni branitelji još nisu ni snašli, transporter je pogodila raketa iz ručnog bacača, zapalila ga i onesposobila.
Gardisti su iskočili iz vozila i sklonili se od kiše metaka koja ih je zasipavala sa svih strana u obližnju kuću. Pružali su žestok otpor brojnijem neprijatelju sve dok su imali streljiva. Pomoć koja im je bila upućena nije uspjela probiti obruč. U kući u kojoj su se branili bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se htjeli predati sve do trenutka kad su četnici minirali kuću. Tada su izašli s podignutim rukama.
Sedmoricu zarobljenih, među kojima su dvojica bila ranjena, vezali su žicom i brutalno ih mučili. Nakon toga su ih prisilili da legnu na cestu i rafalima pucali po njima. Jedan je branitelj ubijen hladnokrvno metkom u glavu iz pištolja. Pobijene branitelje četnici su nabacali u kamion i prevezli do Rakovog potoka, gdje su ih idućeg jutra pokopali pokraj smetlišta i mrciništa. Tek tijekom zime 1992. godine njihova su tijela ekshumirana i dostojno pokopana.
Učenici su, između ostalog, posjetili i novu ergelu u Lipiku, koja je za posjetitelje otvorena ove godine.
Odlaskom na planinarski dom Omanovac, koji je nekada bio neprijateljski štab, organiziran je zajednički ručak za sve sudionike. Pri povratku su obišli mjesno groblje u Četekovcu, gdje je prof. Dragan Zubak učenicima govorio o tragičnim događajima koji su zadesili sela Četekovac, Balince i Voćin.
Cijeli projekt provodi se pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Virovitičko-podravske županije i Grada Orahovice.
Cilj projekta je promicanje vrijednosti Domovinskog rata i jačanje domoljublja.
