U Velikoj vijećnici Virovitičko-podravske županije danas, 21. studenog, održan je okrugli stol pod nazivom „Jačanje suradnje u pružanju podrške i zaštite ženama žrtvama nasilja i žrtvama nasilja u obitelji“. Događaj je organizirao Tim za suzbijanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Virovitičko-podravske županije, kao dio obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Govoreći o stanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na nacionalnoj razini, ali i u Virovitičko-podravskoj županiji, voditeljica županijskog tima Desa Kolesarić istaknula je da je situacija konstantna.
Imamo nešto više prijava, što je rezultat kampanja i javnog govora o tome da za nasilje nema opravdanja. Jedno imamo porast kaznenih djela, ali to proizlazi iz činjenice da je veći broj djela sada obuhvaćen Kaznenim zakonom – naglasila je. Dodala je kako unatoč pomacima, sustav potpore i zaštite još uvijek ima značajne nedostatke.
U posljednjih deset godina u Hrvatskoj je ubijeno 165 žena, od toga 44 posto od ruke partnera. Čak 80 posto tih žrtava ranije je tražilo pomoć, ali ju nisu dobile. To je poruka svima nama da sustav mora biti učinkovitiji – poručila je Kolesarić.
Kao voditeljica županijskog tima naglasila je kako je njihov zadatak educirati stručnjake različitih resora, senzibilizirati zajednicu te poticati otvoreni razgovor o tome da je nasilje nad ženama društveno neprihvatljivo.
Samo zajednički možemo napraviti iskorak. Ovaj problem je kompleksan i u njegovom rješavanju sudjeluje velik broj dionika. Ako se pogreška dogodi u jednom segmentu, ona se prenosi dalje i može dovesti do tragičnih posljedica. Nasilje nije povezano s novcem, obrazovanjem ili statusom. Nasilje se događa u svim društvenim slojevima. Alkohol može biti okidač, ali nikako uzrok. Nasilje je izbor počinitelja – zaključila je.
U sklopu okruglog stola predavanje je održala Anita Lauri Korajlija s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Govorila je na temu „Razumjeti nasilje da bismo mogli djelovati“, istaknuvši nužnost stručnog pristupa, međuresorne suradnje i kontinuirane edukacije.
Pokušala sam odgovoriti na ona pitanja koja se stalno ponavljaju: zašto ostaju, zašto nisu otišle ranije, ako im nije bilo dobro zašto jednostavno nisu otišle, što se događa kada odu. Ta pitanja proizlaze iz pogrešne pretpostavke da je izlazak iz nasilnog odnosa jednostavan i da je sve stvar osobne odluke. Želim pojasniti da to nije priča koja se odvija samo “unutar četiri zida”, nije jednostavna, ne događa se odjednom i traje jako dugo. Za odlazak je potrebna velika podrška i razumijevanje okoline, a institucije i svi uključeni moraju znati da je za ženu najopasnije upravo razdoblje kada odluči otići – naglasila je.
Osvrnula se i na reakcije zajednice koja često, svjesno ili nesvjesno, okreće glavu od problema.
Ljudi vrlo često umanjuju problem ili se ne žele miješati u tuđe odnose. To je dijelom zato što su to partnerski i obiteljski odnosi, a na njih se veže niz vjerovanja koja su, kada je riječ o nasilju, zapravo vrlo štetna. Često čujemo: „U svakom braku ima problema“, „Svi se svađaju pa se pomire“. Takvi stavovi šalju ženi koja trpi nasilje poruku da je sama, da je svi vide, ali da joj nitko ne želi pomoći. To je pogrešno i opasno – istaknula je.
Govoreći o zakonodavnim okvirima i represivnim mjerama, naglasila je kako se problem ne nalazi u samim propisima, nego u njihovoj primjeni.
Naši zakonodavni okviri bili bi dobar početak kada bi se provodili onako kako je predviđeno. No problem nastaje u kažnjavanju. Često se stječe dojam slabe kažnjavanosti ili nekažnjavanja nasilja. Velik dio slučajeva završava u prekršajnoj sferi gdje su kazne minimalne, gotovo zanemarive. A ono što uđe u kaznenu sferu često traje predugo. Nažalost, zbog toga se stvara dojam – koliko god to grozno zvučalo – da se nasilje ‘isplati’, odnosno da ozbiljnih posljedica za počinitelja neće biti – zaključila je.
U nastavku su predstavnici institucija koje čine županijski tim – od zdravstvenog i socijalnog sustava do pravosudnih i sigurnosnih tijela – ukratko predstavili svoj djelokrug rada i uloge u procesu zaštite žrtava. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici razmijenili iskustva i naglasili važnost pravovremene i koordinirane reakcije. (icv.hr, mp, Foto: A. Zeko)
