Iako o njemu nema pouzdanih povijesnih podataka, sveti Valentin jedan je od najštovanijih svetaca u kršćanskoj tradiciji. Njegovo se štovanje proširilo diljem svijeta, a i u Hrvatskoj mu je posvećeno više oltara, osobito na području nekadašnje zagrebačke nadbiskupije, dok mu je u Batini u Baranji podignuta i župna crkva.
Prema zapisima Rimskog martirologija, koji se oslanjaju na izvještaj sv. Bede Časnoga iz 8. stoljeća, Valentin je bio rimski svećenik poznat po mudrosti i kreposnom životu. U vrijeme cara Klaudija II. Gotskog odbio je odreći se kršćanske vjere i priznati rimske bogove. Zbog vjernosti Kristu bio je osuđen na smrt te je 269. godine pogubljen na Flaminijskoj cesti. Legenda navodi i kako je molitvom ozdravio slijepu kćer suca Asterija, koji se potom dao krstiti zajedno sa svojom obitelji.
Kasniji izvori spominju da je papa Julije I. na njegovu grobu dao sagraditi baziliku, a njegov se blagdan slavio već u vrijeme pape Grgura Velikog. Vjernici su mu se stoljećima utjecali u molitvama, osobito kod očnih bolesti i padavice.
No kako je postao zaštitnik zaljubljenih? Prema jednoj legendi, sveti je Valentin rado poklanjao ruže zaručnicima, želeći im sretan i blagoslovljen brak. Upravo se iz takvih predaja razvio običaj obilježavanja Valentinova kao dana ljubavi.
Danas je proslava najraširenija u anglosaksonskim zemljama, gdje se 14. veljače razmjenjuju čestitke sa srcima, Amorima i Kupidom, daruju simbolični pokloni te upućuju poruke ljubavi. Prijatelji, roditelji i zaljubljeni jedni drugima žele „Sretno Valentinovo“.
Bez obzira na to koliko su legende povijesno utemeljene, poruka dana ostaje jednostavna – ljubav, pažnja i mali znakovi dobrote uvijek imaju svoju vrijednost.
