Snage JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Sela, zajedno s pripadnicima pobunjenih srpskih sastava iz okolnih sela (Bršadin, Pačetin, Trpinja), krenule su 25. kolovoza 1991. u napad na grad Vukovar i Borovo Naselje. Agresori su pri tim napadima ostali bez nekoliko tenkova i transportera. Na Sajmištu su hrvatski branitelji uništili jedan, a onesposobili tri tenka, dok su dva kamiona JNA zapaljena.
Događaji tih dana predstavljali su početak nastojanja JNA da zauzme Vukovar. Zrakoplovi JNA napali su hrvatske položaje na silosu Đergaj te kod Opatovca s 30 raketa zrak-zemlja, dok su se artiljerijom priključili pobunjeni Srbi iz Borovog Sela, Bršadina, Trpinje i vukovarskog naselja Petrove Gore. Tijekom borbi na Trpinjskoj cesti poginuo je hrvatski branitelj Božo Bjonda, pripadnik ATJ Lučko iz Slunja, dok je nekoliko hrvatskih branitelja ranjeno. S druge strane smrtno je stradalo nekoliko pripadnika JNA, a njihovi ranjenici zbrinuti su u vukovarskoj bolnici. Treba napomenuti da je istog dana bolnica pogođena s 15 bombi.
Vojni analitičari tada su smatrali da grad može izdržati najviše tri dana, ali su im branitelji pokazali koliko su bili u krivu. Tih dana pokojni heroj Blago Zadro je rekao: „Nikoga ne napadamo i ne diramo, ali ‘ko nas napadne mislim da neće dobro proći“.
Bitka za Vukovar bila je najveća bitka u Domovinskom ratu. Opsada grada trajala je gotovo 3 mjeseca i na kraju je angažirala ogromnu neprijateljsku silu, po nekim procjenama i do 80.000 vojnika. Pothvat vukovarskih branitelja predstavljalo je zadržavanje velike neprijateljske vojske na tri mjeseca, što je omogućilo ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu. U konačnici je ispalo da je Bitka za Vukovar bila time ključna za cjelokupnu obranu Hrvatske.
piše: Dražen Krajcar
