Majka Terezija rodila se u Skoplju 26.8.1910. pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Albanija je tada bila pod okupacijom Osmanskog Carstva. Njezin otac radio je kao pomoćnik u ljekarni, a brat je otišao na Vojnu akademiju u Grazu. Završila je gimnaziju na srpskom jeziku, a župnik njene župe bio je hrvatski isusovac.
Vrlo rano je odlučila posvetiti se vjeri, a s 18 godina ušla je u red specijaliziran za misije u Bengalu, za što je najprije morala naučiti engleski. Njezin novi život u Indiji počeo je 1929. te si je izabrala ime Terezija. Isprva je radila u školi, a onda je 1948. počela pomagati siromašnima i bolesnima. Nakon što je dobila indijsko državljanstvo, odselila se u Kalkutu, gdje je i sama morala prositi za hranu. Godine 1950. osnovala je u Kalkuti redovničku zajednicu Misionarke ljubavi za pomoć svima kojima je to potrebno i nalaze se na margini društva ili su potpuno napušteni. Danas ta zajednica broji preko 5000 redovnica diljem svijeta. Osnovala je prvi Dom za umiruće, gdje je pripadnicima različitih religija omogućen posljednji obred prema njihovoj religiji. Zatim je osnovala dom za gubavce te dom za napuštenu djecu i mlade. Neki su kritizirali njezin rad, tvrdivši da je previše novca uložila u gradnju samostana, umjesto da je potrošen na medicinske potrepštine.
Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir 1979. godine. Zatim je osnovala Corpus Christi (Pokret za svećenike) isudjelovala je u spašavanju zatočenika u Bejrutu. Putovala je po svijetu i organizirala pomoć potrebitima. Odstupila je s mjesta voditeljice Misionarki ljubavi zbog lošeg zdravstvenog stanja 1997. godine. Umrla je te godine u Kalkuti i pokopana je uz državne počasti, a 2016. proglašena je sveticom.
Piše: Marsela Alić
