U organizaciji Gradske knjižnice Orahovica, povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u multifunkcionalnoj dvorani održano je predstavljanje romana „Sigurna kuća“ autorice Marine Vujčić. Događaj je naglasio važnost svakodnevne borbe protiv nasilja nad ženama te potrebe za razumijevanjem i podrškom žrtvama.
Ravnateljica knjižnice Matea Šumrada pozdravila je sve prisutne i zahvalila na dolasku. Istaknula je kako roman „Sigurna kuća“ snažno progovara o nasilju koje se događa iza zatvorenih vrata te se tematski savršeno uklapa u obilježavanje 25. studenoga – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Autorica Marina Vujčić zahvalila se okupljenima te najavila da će sama govoriti o knjizi, što joj je, kako je istaknula, neuobičajeno jer najčešće sudjeluje u moderiranim razgovorima. Naglasila je da je tema nasilja nad ženama iznimno važna i da ju zabrinjava činjenica što se o njoj intenzivnije govori samo jedan dan u godini, iako bi se trebala nalaziti u središtu društvene pozornosti tijekom cijele godine. Unatoč kampanjama i osvještavanju problema, žrtve su često i dalje nezaštićene – kako od sustava tako i od vlastitih obitelji.
Govoreći o romanu „Sigurna kuća“, autorica je pojasnila da je priča po izlasku izazvala veliko zanimanje javnosti. Roman prati ženu koja je, nakon dugotrajnog psihičkog, fizičkog i ekonomskog zlostavljanja, u samoobrani ubila supruga. Iako nijedan takav čin ne može biti opravdan, cilj romana nije opravdavanje, nego prikazivanje psihologije žrtve, dinamike nasilne veze i razloga zbog kojih je ženama teško izaći iz takvih odnosa.
Vujčić je istaknula da nasilne veze gotovo nikada ne započinju nasiljem. Počinju prividnom ljubavlju, pažnjom i sigurnošću, a postupno prelaze u kontrolu, izolaciju, omalovažavanje i manipulaciju. Žena često postane ekonomski i emocionalno ovisna o partneru, što dodatno otežava odlazak.
Za potrebe pisanja romana autorica je provela opsežno istraživanje i razgovarala sa ženama koje su preživjele nasilne odnose. Proučavala je brojna svjedočanstva i materijale koji su joj pomogli razumjeti zašto žrtve ne odlaze nakon prvih znakova nasilja. Svoja saznanja pretočila je u emotivno snažnu priču koja je, kako je istaknula, bila vrlo zahtjevna za pisanje jer je zahtijevala duboko emocionalno uranjanje u unutarnji svijet žrtve.
Nakon objave romana, autorici su se počele javljati brojne žene koje su u njegovim stranicama prepoznale dijelove vlastitog života. Mnoge su joj zahvalile jer su, kako su navele, prvi put osjetile da nisu same, da ono što im se dogodilo nije njihova krivnja i da je obrazac nasilja često vrlo sličan.
Vujčić je posebno istaknula problem osuđivanja žrtava kroz pitanja poput: „Zašto ga nije ostavila?“ Naglasila je da je upravo trenutak napuštanja nasilnika najopasniji za ženu i da se većina najtežih tragedija događa nakon pokušaja odlaska. Zbog toga je ključno razvijati društvenu empatiju, znanje i spremnost na razumijevanje.
Događaj je zaključen porukom da nasilje nad ženama nije privatna stvar, nego ozbiljan društveni problem koji zahtijeva zajedničko djelovanje, stalnu edukaciju i podršku svakoj žrtvi.
